Dok su malene bebe uče okretati se, sjediti, zatim puzati, pa hodati, penjati se… Često puta roditelji i drugi koji se brinu za djecu žele djetetu pomoći u svim tim kretnjama. Najčešće se dijete stavlja u položaje koje još uvijek ne može zauzeti samostalno npr. sjeda ga se tako da je okruženo jastucima kako ne bi palo ili ga se postavlja u sjedalice, hranilice i slično.
No može li se dijete naučiti sjediti ili ono to samo postiže? Treba li bebu učiti da se okreće s leđa na prsa? Možemo li ju naučiti da to ne radi? Mora li beba to jednostavno napraviti kada joj za to dođe vrijeme? Možemo li dijete naučiti da održava ravnotežu? Ili će ono to samo naučiti jednostavno pokušavajući?
Sposobnost učenja urođena je svakom ljudskom biću te je ono vlastitom prirodom „tjerano“ na usvajanje novih znanja i razvijanje vještina. Naš je zadatak omogućiti okruženje unutar kojega će se ova sposobnost moći izraziti. Okruženje unutar kojega će dijete biti sigurno i moći se nesmetano kretati, učiti i uvježbavati svoje vještine. Svako naše uplitanje, veće od toga, samo će remetiti ovaj prirodni proces. Kada djetetu dopustimo da samo uči omogućujemo mu da boravi u čudesnom svijetu otkrivanja.
Nemoj me penjati
Roditelji, bake i djedovi posebno sjećaju potrebu pomoći kada se dijete počne penjati. Međutim ni tu naša pomoć neće poduprijeti prirodni proces učenja.
Ako penjemo dijete tamo gdje se ono samo ne može popeti preuzimamo kontrolu nad njegovim kretanjem i šaljemo mu poruku da to ne može izvesti samo.
Razmislite kakvu će poruku o sebi dijete primiti kada ga vi u parku popnete na vrh tobogana i spustite dolje; a kakvu kada se ono samo dogega do stepenica od tobogana i samo se popne i spusti s prve stepenice? Promatrajte dijete kako se ponaša kada nešto samo ostvari, pa premda to bilo „maleno“ kao što je uspinjanje na jednu stepenicu. Promatrajte mu izraz lica, promotrite što možete zaključiti o njegovim emocijama u tom trenutku. Promotrite i koliko je to nešto što vama izgleda maleno u odnosu na tijelo tog vašeg djeteta i kako se to čini iz njegove perspektive.
Vrlo je važno dopustiti djetetu da se razvija i uči vlastitim tempom čak i onda kada je vama taj tempo izrazito spor. Na tja način dijete će shvaćati što može, a što ne može samo te što još treba napraviti kako bi postiglo neku novu razinu. Ako uči samo osjećat će se sigurnije i samopouzdanije a takve će biti i njegove kretnje.
Razmislite što je to što želite odgajati u djetetu – pozitivnu sliku o sebi i osjećaj vlastite kompetentnosti ili očekivanje da će mu trebati druge osobe kako bi postigao vlastite vrhunce.
Ako im ne pomažemo da se penju više nego što mogu podržavamo njihove mogućnosti da sami za sebe procjenjuju rizik i sami uče precjenjivati što mogu a što ne. Time razvijaju osjećaj samopouzdanja. Istovremeno im pokazujemo da mi sami vjerujemo njihovoj procjeni i sposobnostima. S druge strane samo jednim penjanjem uz našu pomoć priskočili smo mogućnost za sve ovo učenje.